Das is fak'd up plejs

Welcome to my blogg. I am from Sarajevo, city where "girls flock like salmon of Capistrano and where beer flows like wine." And this is what I am thinking about...

21.04.2009.

Tasim Kucevic je jadnik, kukavica i pi@k3tina

  Mislim da je ono sto smo imali priliku vidjeti na dnevniku veceras najbolji primjer u kakvoj jadnoj i cemernoj zemlji zivimo. Da jedan takav skot i gnjida i kukavica i picketina kakav je TASIM KUCEVIC dobije dozvolu suda da se brani sa slobode za takvo tesko djelo, za koje mu je presudjeno 12 godina zatvora, onda nam je pravosudni sistem dno dna. Za takvo tesko djelo kao sto je organizovani kriminal u vezi navodjenja na prostituciju trebalo je da sjedi u zatvoru tokom citavog sudskog procesa a ne da se brani sa slobode.

Osim toga to je covjek kojeg neki nazivaju patriotom jer jer financirao izgradnu crkve i dzamije u nekoj tamo vukojebini i time pridobio postovanje ljudi koji treba da vide ovo veceras na televiziji pa da vide o kakvom se tu smradu radi. Danas je dovoljno dati novac da se izgradi dzamija ili crkva da bi se odmah postalo „uzornim“ gradjaninom i patriotom a sav taj silni kriminal i nemoral se sakrije pod tepih. Nije mi jasna ni ta islamska zajednica ni ta crkva koja prihvata donacije od osvjedocenih i poznatih kriminalaca. Dakle jedan makro koji je nezasticenu djecu podvodio i tjerao da prodaju tjelo za novac je financirao izgradnju bozije kuce i njegov novac je bez problema prihvacen.

Jos zalosnije od svega je sto je nakon izricanja presude pusten na slobodu dok mu se ne odredi mjesto sluzenja kazne. Dabogda on to sluzenje kazne ne docekao i dabogda ga mrtvog nasli koliko sutra ujutro. Svatko ko moze zenu udariti, i to zenu koja je vec zrtva njegovog kriminala, treba kamenovati do smrti. Tasim Kucevic i takvi kao on su ono sto ovu zemlju cini tako jadnom da nas citav svijet drzi za divljake i manijake. I sta je radila policija na ulazu u drzavni sud??? Kako mu niko nije uzvratio??? Kada treba tuci navijace zbog obicne baklje i kada treba tokom racija u kaficima zlostavljati nevine tinejdzere i fizicki ih maltretirati tu ja nasa policija na svome a kad treba opaliti pendrekom Tasima Kucevica onda su misevi zadnji bijedni koji se skrivaju tamo iza vrata kao da nista nisu vidjeli a bili su duzni po zakonu "pruziti zastitu zrtvi ako se nalazi u neposrednoj opasnosti"! I onaj jadnik iz pratnje "gospodina" Kucevica jos uhvatio da maltretira novinarku pa cak i prisao zrtvi da joj oduzme fotografije koje je pokazivala onom majmunu. Valjda mu Kucevic placa 600km mjesecno da se spusti na nivo morala koji mu dopusta da napada zene na ulici. 

Sad eto organi gonjenja imaju cak i video snimku napada koji je Tasim Kucevic izveo pred Sudom BiH, dakle imaju neoboriv dokaz protiv Tasima Kucevica za krivicno djelo nasilja na javnom mjestu, a citava BiH javnost je bila svjedok istoga, i ako ne podignu optuznicu za ovaj incident onda stvarno nemam rijeci.

A svi Vi, kojih je puno, koji mislite da je Tasim Kucevic zrtva drzavne urote pogledajte o kakvom se tu (ne)covjeku radi. Pogledajte kukavicu i jadnika koji je spreman udariti zenu jer mu je pokazala fotografije njegovih zrtava, pogledajte covjeka za kojeg ste stali i za kojeg ste se kunuli da je nevin i da je poatriota i dobar covjek! Pogledajte ga dobro jer ste vi isti kao i on! Iskreno se nadam da ce Tasim Kucevic u zatvoru dozivjeti ono na sto je tjerao svoje zrtve. Nadam se da ce ga silovati iz dana u dan i na kraju da ce iz tog zatvora izaci sa nogama naprijed. Smradu jedan ljudski dabogda ti se sjeme zatrlo!

02.01.2009.

Otkada sam te ugledao moj život je ljubavna poezija

Došla je prošla Nova godina i evo počela je 2009. Dosta ljudi iskoristi novu godinu za neke promjene u svom životu jer je valjda lakše početi od 1.1. jer onda lako pratiš dane npr. od kada si prestao pušiti ili kada si prestao da se javljaš na telefon trebi koja ti je dala nogu ili od kada ustaješ na vrijeme i ne kasniš na posao. Ja sam odlučio da ove godine ne pravim nikakve radikalne promjene, kojih se neću pridržavati, tako da ću nastaviti po starom jer mi ide poprilično dobro u svim sektorima života, u svim osim u onom za mene najbitnijem, ljubavnom. Evo već je druga godina otkada sam završio, neslavno završio, 7mogodišnju vezu sa djevojkom za koju sam mislio da će biti moja supruga, majka moje djece i moj partner dok nas ne rastavi smrt. Međutim kako to biva u životu, čim počneš praviti neke velike planove sve se preko noći raspadne i nestane. Da nebih ovdje ispao lažov, jer lagati na papiru je isto kao lagati sam sebe, ja sam bio razlog prekida te veze jer kad je došlo do tog ključnog i životno važnog pitanja ja ga nisam mogao iscjediti kroz zube jer bi tada to bila laž. U tom trenutku nisam više bio zaljubljen a davno sam sebi obećao da ću  pred matičara jedino sa onom koju budem ludo volio i za koju budem spreman dati svoj život. U tom trenutku nisam tako osjećao prema njoj i nije bilo fer da je nastavim zavlačiti pa sam joj rekao da nemam u planu da se ženim i da nemam u planu da sa njom osnivam porodicu te me je ona razočarana i povrijeđena ostavila. Kao što sam rekao od tada je prošlo dvije godine a ja u međuvremenu nijednu djevojku vrijednu pažnje nisam upoznao.

Da budem iskren, ma koliko nemoguće to zvučalo, zadnji puta sam bio zaljubljen prije 12 godina, a tada sam imao 20, a od tada ništa. Kad kažem „zaljubljen“ mislim na ono pravo a ne na neku simpatiju ili prolazni osjećaj tjelesne privlačnosti koju mnogi pogrešno protumače za ljubav. Prava ljubav je kada se ujutro budiš sretan zbog same činjenice da ćeš taj dan sresti tu osobu i sretan si beskrajno i bezuvjetno i uopće nije bitno ništa drugo na svijetu. Znaš da si zaljubljen jer kad je sretneš doživljavaš unutrašnje zemljotrese i srce nenormalno brzo udara tako da ti se čini kao da to svako može da vidi čak i preko kaputa ili jakne. Stomak ti se prevrće i luduje kao da si na rollercoasteru ili kao kad daš pun gas na sportskom motoru. Obično nemaš kontrolu nad svojim pokretima ni riječima tako da jedva uspiješ da promucaš „Dob.. dobar.. zdrav.. e ćao, šta ima“, a ona kaže „pa gdje si ti?“ na što odgovaraš sa „hvala također“, i zvučiš kao kompletan imbecil. Čekaš je u njenom omiljenom kafiću satima i satima, eskriviraš pozive od direktora i praviš se bolestan jer ne želiš biti nigdje drugo nego na mjestu na kojem ona treba da se pojavi. I ne trebaš ni gledati prema vratima jer poznaš njen korak, znaš kad ona udje po zvuku koji prave njene potpetice, koje razlikuješ između milion drugih zvukova i šumova. Samo njen glas u tebi izaziva direct injection hormona i adrenalina zbog kojih postaješ nesposobni, smotani, retardirani jadnik kojemu je veza između mozga i ekstremiteta odjednom prekinuta. Da nema naljepnice sa radnim vremenom prošao bi kroz izlog kafića i da nema ograde odšetao bi direkt pod tramvaj pokušavajući kosim pogledom da uhvatiš njenu siluetu nadajući se da gleda za tobom. Smišljaš trista pedeset romantičnih gesta kojima bi mogao da je oboriš sa nogu pa ideš toliko daleko da iznajmljuješ romantične komedije nebi li pronašao nešto orginalno, neki potez kojim bi je uvjerio da si poseban, da si romantičan i da imaš smisla za humor a ujedno ozbiljan, iskren, jak, finansijski potkovan, pristojan i osjećajan. Ne, cvijeće ne može reči sve to, mora da postoji nešto bolje... Parfem? I to je stara fora, nismo drugi srednje pa da to upali. Ne, ne, ne. Mora postojati nešto bolje, nešto što će je oboriti sa nogu brže nego što Blaž Slišković može izgovoriti „I thinks.“ Na kraju joj šalješ cvijeće sa porukom „otkada sam te ugledao moj život je ljubavna poezija“. I tek kada si došao kući shvataš potpunu i duboku glupost takve poruke i manijački biraš broj cvjećare da bi zaustavio dostavu kobne poruke ali gospođa cvjećarka sa podsmijehom odgovara „dostava je već otišla“ i prije nego što je veza prekinuta uspjevaš da čuješ salvu smijeha. Prokletnici su pročitali poruku. Idućih par dana se nadaš da će samo na račun tog anonimnog buketa tvoja ljubav biti uzvraćena i da će ti se ona, nadnaravnim sposobnostima otkrivši identitet autora poruke, prilikom prvog susreta baciti u naručje sa riječima „zašto mi to prije nisi rekao, volim i ja tebe!“ A jedino je u snovima tvoja i zato jedva čekaš da ideš spavati jer se nadaš nastavku sna od prošle noći kada ste bili sami na jahti usidrenoj u maloj uvali na Paklenim otocima kod Hvara a ti si bio građen kao Rambo 2 i 3 dok je ona nosila bijeli bikini i obasipala te poljubcima i konstantno uvjeravala u svoju vječnu i ogromnu ljubav. Međutim sanjaš njenog psa kako ti glođe stopalo dok se ti pred njom praviš da je presladak i da te zapravo samo golica. I dalje ne primjećuješ da postoje druge žene, ne primjećuješ savjete svojih drugova i drugarica koji te uvjeravaju da će taj osjećaj proći i da će se kasnije sve to činiti glupo i da ona nije vrijedna tvoje pažnje jer se loži samo na bogate tatine sinove i kriminalce koji pričaju ekavskim dijalektom. Samo ti znaš da sve to nije istina i da ona ne može biti takva i da je samo nekom strašnom greškom kozmičkog kontinuuma umjesto princeze rođena u tijelu obične Medine iz Goražda. Razmišljaš o svemu što bi promijenio na sebi i u sebi za njenu ljubav i dolaziš do zaključka da bi možda čak prodao i motor, stavio flaster preko tetovaže i naučio da sviraš obou i violinu ukoliko bi te kao takvog voljela. Kada si sam pričaš sa njom „hoću ljubavi, budi spremna oko 7, dolazim po tebe... nećemo.. nećemo kad ti kažem.. nećemo kući prije zore obećavam... ma sto posto“ i shvataš da polako ludiš, ali ti je dobro. I dalje se budiš sretan i dalje provodiš sate, dane i mjesece u njenom kafiću i dalje se praviš da gledaš u klimu iznad njene glave kada ti uhvati pogled. Čak i pitaš konobara da nebi bio ofiran „jel ono LG klima? Ma ja, dobar je LG.“ Ljubav. Ljubav nas muškarce vraća unazad na nivo prvog osnovne i obično nam oduzima pamet i srce preuzima ulogu mozga a mozak odlazi na godišnji odmor. Ipak to je najljepša stvar koja može da ti se dogodi u životu pa makar ta tvoja ljubav bila i neuzvraćena, sretan je onaj koji samo dobije da je osjeti a kamoli i ostvari.

Zbog toga sam odlučio da na ovu Novu godinu ne pravim nikakve drastične promjene, nikakva obećanja, nikakve odluke životnog značenja... Međutim u svojim željama za 2009tu nisam bio skroman. Ne tražim ništa posebno. Ne tražim ništa nemoguće. Volio bih samo da se zaljubim pa makar i nesretno. Volio bih da to doživim u ovoj godini jer mi onda ni svjetska ekonomska kriza, ni istek ugovora sa firmom, ni ogromni finansijski gubitak od prošle godine, neće značiti ni koliko je crno ispod nokta. Volio bih da se zaljubim!!!
25.12.2008.

Božić i moj drug rogonja

Svim Bosancima i Hercegovcima katoličke vjeroispovjesti, svim Hrvatima dobre volje (mrzovoljnim ne) i svim Katolicima svijeta želim čestit Božić uz sve najljepše želje.

Zadržao bih se na ovoj temi samo sekundu tek toliko da konstatujem da mi se čini da ne postoji više nitko, u ovom mom BiH okruženju, ko ne slavi ili Bajram ili Božić 1 i 2 ili neki drugi vjerski praznik. Mislim da smo nabrzinu postali jedna od najreligioznijih država na svijetu i to je lijepo ali ono što nije lijepo je da većina ljudi tu religiju koristi tek da bi utvrdili svoju poziciju „pravog“ Hrvata, „pravog“ Srbina ili Muslimana a ne da bi obogatili svoj duhovni život i uopće za svoju dobrobit. Religija, kada se upotrebljava po "uputstvu" svetih knjiga, sa sociološkog aspekta je izuzetno pozitivna pojava ali kada se koristi u bilo koje druge svrhe postaje ubojito oružije kojim se mogu hiptnotizirati mase i počiniti ogromni zločini. Mislim da je kod nas prisutna upravo ova verzija politizirane religije i da su danas skoro svi vjernici a da u biti samo šačica „živi po vjeri“. Do jučer moj prijatelj Igor bio je kao i ja, komunista i ateista, da bi danas, samo 10tak godina poslije, mene uvjeravao u nastanak svijeta po Bibliji i smijao se Darvinističkoj teoriji u koju vjerujem ja. A kao da je bilo jučer sjećam se da smo skupa učili Darvina i diskutovali kako je to u biti jedino logično i kako dokazi za tu teoriju postoje svuda oko nas. Danas je njemu Darvinova teorija smješna samo i samo iz razloga što je u svojoj sada tek vidim polupraznoj glavi dokučio da ukoliko ne vjeruje u Isusa i Mariju da je manji Hrvat od onog koji vjeruje. Danas je Igor veći Hrvat od mene a ja sam izdajnik i komunista i mentalno sam ograničen jer vjerujem da je uopće moguće da se čitav život na zemlji razvije od jednočelijskog organizma koji je k svemu tome potekao iz vode. „Zašto onda danas nemamo peraje“ pita me on sasvim ozbiljno a ja si nekako u sebi mislim „e moj Igore nisi ti postao pravi Hrvat, ti postade glupi Hrvat i kao takav odličan birački subjekt.“ Možda će jedan dan crkva/HDZ reći da nismo pravi Hrvati ako ne nosimo rogove na glavi i već sutra Igor će biti najveći bik u kvartu a ja ću kao i uvijek biti izdajničko jagnje. On će se šepurit uokolo sa svojim ulaštenim i zašiljenim rogovima i biti taj koji će određivati ko može biti rogonja a ko to nije zaslužio. Ko je podoban a ko nije. Iskreno se nadam da nikada neću zaslužiti rogove jer ne želim biti dio takvog stada. Moje stado su rastjerali vukovi još početkom 90'tih godina, isti vukovi koji danas Igoru nabijaju rogove a on ih sav sretan spremno prihvata i njeguje.  

24.12.2008.

Sigurnosna situacija u BiH - No Comment!

Bosna i Hercegovina, 18.12.2008.

Ministar sigurnosti BiH TARIK SADOVIĆ je po ko zna koji puta pljunuo javnosti u lice ovaj puta sa izjavom kako je sigurnosna situacija u BiH "pod kontrolom"!?! Isto tako Direktor federalne Uprave policije ZLATKO MILETIĆ kaže da je s aspekta statistike sigurnosna situacija dobra!?!Bezbjednosna situacija u BiH mogla bi dobiti prolaznu ocjenu, rečeno je u četvrtak u Sarajevu tokom konferencije koja se bavila ovom problematikom. Istaknuta je, međutim, potencijalna opasnost od vjerskog fanatizma, iako bezbjednosne agencije nemaju dokaza o njegovom postojanju.

Iskoristio bih ovaj svoj Blog kao jednu vrstu Hyde Parka i upitao bih gospodu GDJE ONI ŽIVE? Živimo li mi u istoj državi? Dali stvarno smatrate da smo svi mentalno ograničeni? Slijedeći naslovi iz nekoliko dnevnih novina, prikupljeni samo u protekla 2 / 3 mjeseca, zasigurno (ne)potkrepljuju gore pomenutu konstataciju oko sigurnosne situacije. Slijede naslovi iz novina obajavljenih u zemlji u kojoj je sigurnosna situacija "pod kontrolom"...

Ispred hotela "Evropa" - MUP: Pripiti L.D. je ukrao vrpcu i udario policajku!
KCUS - Zbodeni student iz Travnika u teškom stanju
Banja Luka - Pronađeno tijelo Dragana Prtije u fazi raspadanja
FUP - Za 24 sata 89 saobraćajnih nesreća
Sinoć oko ponoći - Tuča i pucnjava u općini Novo Sarajevo
BiH - U prošloj godini registrirana 41 žrtva trgovine ljudima
Kćerku posjekao nožem po glavi
Mladić zboden nožem i opljačkan
Nova žrtva sarajevskih lopova - Žena napadnuta i opljačkana na ulici
Poginule tri osobe, četvero povrijeđenih
Pucnjava u centru Zenice
Pucnjava ispred banjalučkog kluba Kruna
UHAPŠENO DVOJE PALJANA, zaplijenjeno 11 kilograma skanka
Pokušao ukrasti BMW i prijetio vozaču
Bomba pod pasatom zelenaša
Majka i kćerka uhapšene zbog monstruoznog ubistva
Prijatelja usmrtio nožem nakon kraće svađe
Bespomoćne uposlenice na meti narkomana
Nebojša Kenjić umro od predoziranja
Pokušaj ubistva u Sarajevu
Dileru droge iz Srbije heroin umalo došao glave
Četvorica sa ranama od noža zadržana u bolnici
Zenica: haris Čamdžić nasmrt izboden nožem
Osumnjičen za ubistvo majke
Dva slučaja nasilja u porodici u Trebinju
Postavljena pješadijska mina bez upaljača
Tuča nakon svađe u slastičarni
Policija zaplijenila 100kg marihuane
Aktivirana eksplozivna naprava
U iznajmljenom stanu pronađena mrtva osoba
K.J. pretučen u Sarajevu
Tukli mladića, vezali za vozilo i vukli po asfaltu
U ustima pokušao sakriti drogu od policajca
Maloljetnik ubijen u centru grada
Manijak se skinuo gol ispred vrtića
Tuča na tramvajskoj stanici
Mladić uboden nožem tokom proslave
U eksploziji oštećena tri vozila i polupana stakla na zgradama
Zapljenjena 62kg eksploziva, zolje i puške
Pritvoren maloljetnik osumnjičen za drsko razbojništvo
Počelo razbijanje druge zločinačke organizacije u Sarajevu
Ubistvo na Zelenoj pijaci u centru Livna
Maramom ugušio suprugu
Hitcima it pištolja usmrtio mladića u Golfu
Izrešetan suvlasnik restorana Jež
Beskućnik pretučen u naselju Hrastovi preminuo od posljedica
Kod Širokobriježana pronađeno 30kg heroina
Nožem usmrtio djevojku pa izvršio samoubistvo
Doživotna robija za ubistvo zubara
Osumnjičen za svirepo ubistvo u Han Pijesku
Kriminalac ucjenjivao profesora Pravnog fakulteta
Uhapšen naručilac eksplozije
Silovao 12-godišnju kćerku
Vozeći bez dozvole pokosio djevojčice
Istraga smrti dvogodišnjaka u Visokom - majka priznala da je donjela pištolj
Ubistvo u Pascima kod Tuzle
Dječak usmrtio brata i slagao da se sam ubio
Još se ne zna šta se desilo sa nestalim dječakom
Mazdom pokosila tri pješaka
Prijetili dioničarima i pratili njihovu djecu
Priznao ubistvo djevojke za koju se smatralo da se utopila
Dva medicinara posjedovala dječiju pornografiju
Ronioci izvukli tijelo oca i sina
Zapaljena Opel Astra
Pronađen leš u Neretvi........

Dakle, još jednom - Tarik Sadović, Ministar sigurnosti u BiH: "Sigurnosna situacija u BiH je pod kontrolom." NO COMMENT!

23.12.2008.

Rest in peace - Ismet Bajramović "Ćelo" 1966 - 2008.

16 Decembra napustio nas je Ismet Ćelo. Nas, Sarajevsku raju, raju sa ulice, napustio je naš Ismet, Babuka, kako su ga zvala raja sa Jezera ili Dajdža kako smo ga zvali ja i moja raja. Taj dan sam očekivao već neko vrijeme, zadnjih pet ili šest mjeseci viđao sam ga često u KCUS i znao sam da je kraj blizu. Smršao je dosta od bolesti, od raznoraznih tableta i morfija koji je uzimao zbog zadnje operacije srca. Mnogi su za njega rekli, uključujući i Gašija u onom famoznom razgovoru sa Ćametom, da je propao i da je narkoman ali istina je da je Ćelo trpio nesnosne bolove radi kojih je uzimao morfij. Svatko ko zna išta o medicinskom morfiju zna da je uspješna terapija sa tim sredstvom skoro nemoguća i da samo 20% ljudi na kraju prestane da uzima. Međutim Ismetu su bolovi bili jači i jači pa je tako i doza morfija bila sve veća a to nije bio njegov izbor ili neki njegov hir, čovjek je bio ranjen i živio je sa metkom u srcu sve od 1993. Ćelo nije bio narkoman.

Mnogi novinari su, čini mi se, jedva čekali 16 Decembar pa da napišu o Ćeli sve što nisu smjeli dok je bio živ, što je po meni odvratno i kukavički. Ovaj članak nije moj pokušaj da idoliziram Ćelu i od njega stvaram pozitivan lik i nekakvog heroja Sarajeva već je ovo samo moj način na koji želim da se oprostim od njega i da mu dam respekt koji zaslužuje.

Na Ćelinoj dženazi bilo je preko 3000 ljudi a prisutni su bili i neki od najpoštovanijih Sarajlija, intelektualca, advokata, ministara, biznismena, novinara itd. I svatko tko se pita što na dženazi jednog kriminalca traži ministar, taj nije poznavao Ćelu i nezna koliko puno je Ćelo učinio za svoje sugrađane. Ćelo jeste bio jedna verzija modernog Robin Huda, jer su nebrojene priče o njegovoj plemenitosti prema „malom“ čovjeku, marginalcu, prema onim što ih zovu „nitko i ništa“.

Par dana nakon njegove smrti Ćelo je bio top tema u Sarajevu i nije bilo kafića ni stepeništa ispred haustora ni taksi štanda ni tezge na pijaci, dakle mjesta gdje se skupljaju raja, a da se nije pričalo o Ćeli. Tako mi je jedna djevojka ispričala da je ležala skupa sa Ćelom na istom katu KCUS-u i da je svaki dan bolesnicima, koji nisu imali ništa ili nekog da im donese nešto, djelio sokove, voće i ostale stvari koje bolesniku znače puno a koje je Ćelo svaki dan dobijao od svojih mnogobrojnih prijatelja. Kaže da bi svako jutro provirio u njenu sobu i pitao „kraljice, jel ti nešto treba, ako treba zovi?“ Čuo sam i na desetine priča o ljudima, bilo Srbima bilo Hrvatima bilo Bošnjacima, kojima je pomogao da izađu iz ratnog Sarajeva, o ljudima kojima je donosio kruh i jabuke kad je Sarajevo gladovalo i o ljudima koje je štitio od nepravde i uličnih kabadahija. Da, Ćelo je bio naš Robin Hud. U tome nema ni sekunde patetike niti neke lažne romantike, Ćelo je imao veliko srce koje je otvorio prema mnogima. Ne bježim od činjenice da je Ćelo bio kriminalac ali uvijek sam njega odvajao od svih drugih Ćela, Gašija, Faća i Bitićija, odvajao sam ga jer sam nebrojeno puta sjedio nedaleko od njega u Habaneri i na Breci i nikada nisam osjećao nelagadu koju bih osjetio kada sretnem Delalića ili Faću. Jednostavno on je bio o sebi i pri sebi što narod kaže i nije bio onaj tip „ša gleaš?“, od njega te nije mogla zaboliti glava ako si bio civil i ako si gledao svoja posla. Jednostavno u očima mu se vidjelo da ne mrzi, da nije neki manijak na ego tripu koji puca na svakog ko ga krivo pogleda. Druga je stvar ako bi vam se putevi sa njegovim ukrstili u nekom poslu ili nekoj svađi, naravno, tada bi postajao opasni Ćelo kakav je i morao biti da bi ga proglasili Sarajevskim Kumom dajući mu titulu koju nikada nije žalio niti se sa njom hvalio.

TV postaje u Sarajevu su dan nakon Ćeline smrti uradile anketu i većina Sarajlija je rekla da im je žao Ćele jer će sada Sarajevo ostati u rukama Albanaca što za mene predstavlja ordinarnu glupost. Sarajevo je odavno u rukama Albanaca i da smo imali deset onakvih Ćela ta činjenica bi ostala nepromjenjena jer i ptice na grani znaju da je Albanska mafija jedna od najorganizovanijih i najopasnijih na svijetu. Nije meni žao u čijim će rukama ostati Sarajevo, meni je žao Ismeta jer je bio naša raja. Njegova biografija odiše Sarajevom i našim ulicama iz dana kada su radili bokseri i čakije a ne „utoke“ i automatske puške sa prigušivačima. Ćelo je išao u Mašinsku, polaznu stanicu svakog tko je želio biti „nešto“ na ulicama Sarajeva. Kakvih ja zajedničkih stvari mogu imati sa nekim ko je ušao u srednju u Prilepu i ko i dan danas ne zna šta znači „raja“. Takvi i ne mogu biti „naša raja“ jer je raja geografska odrednica i određivala je pripadnost pojedinca grupi sa A Polja, Malte, Bistrika, Grbavice itd itd. Po tome je Ćelo naša raja a svi ovi ostali newcomers kriminalci ne mogi i nikada neće biti „naša raja,“ koliko god se trudili da u vokabularu koriste ono „ša ima buraz“ i „đesi ba.“ Meni je žao Ćele isto kao što mi je bilo žao i Juke svih „naših“ kojih se sjećam još iz dana „Piramide“, „Sloge“, „BB-a“, „KUK-a“, „CDA“ i ostalih kultnih mjesta koje su tada pripadala samo nama, Sarajlijama. Na kraju krajeva čisto me boli neka stvar kome će da pripadaju ulice Sarajeva nakon Ćeline smrti jer odavno ne pripadaju nama.

U blogu od 2 Decembra, kao da sam predosjećao šta slijedi, sam napisao slijedeće: „Još nam je ostao samo Ćelo Ismet, i kad on ode, a nedo bog da to bude uskoro, mi Sarajlije smo donji. Doći će dan kaćemo mi skrivat naglasak da nebi dobijali po ušima.“ Taj dan je na žalost došao. Ćelo je otišao. Mnogi kažu da njegov kraj nije dostojan jednog Ćele Ismeta i da nije trebao dići ruku na sebe ali niko ne zna kroz kakve je bolove on prolazio, kad ne možeš ni da spavaš ni da sjediš ni da ležiš, kada svaki pokret, skoro pa i svaka misao boli. Ja mu opraštam što je digao ruku na sebe i razumijem ga a isto tako potvrdio je ono što sam odavno slutio a to je da samo Ćelo može stati u kraj Ćeli i niko više.

Bez obzira na to šta je u životu radio, loše iči dobro, bez obzira kako je zarađivao i čime se bavio, Ćelo je pokazao da ima srce i dušu bezbroj puta, pokazao je da je čovjek i zato će u mojim sjećanjima ostati pozitivan lik koji zaslužuje respekt. Nadam se da će u smrti naći vječni mir i spokoj duši.

Vozdra Dajdža!

12.12.2008.

Jel ti babo staklar?

Bio sam naivno djete, blećak, možda se čak može reći, onako o retrospektivi svega, priglupo djete. Značenje nekih događaja, i uopće sadržaj istih, sam shvatio tek godinama kasnije. Najbolji primjer toga desio se otprilike kad mi je bilo 5 ili 6 godina. Ja i mama smo išli trolejbusom u grad na šišanje. Ona je sjedila iza a ja sam kao i obično stajao pored vozača i gledo u komandnu tablu sa mnogo raznih kazaljki, pokazivača, dugmadi, malih lampica raznih boja, koja mi se tada činila kao upravljačka tabla space shuttlea ili nekog aviona lovca. Tog dana trolejbus je bio poprilično prazan i ja sam bio jedini putnik koji je stajao pored vozača pokrivajući mu pogled na retrovizor. Kada je vozaču konačno puako film od moje glavurde koja mu je zaklanjala vidik pitao me dosta ironičnim i sarkastičnim tonom, ako to dvoje uopće i može biti skupa, „ej mali, jel ti babo staklar?“ Ja sam pomislio da me je vozač zamjenio sa nekim koga poznaje i spremno sam odgovorio „nije, moj tata je sudija na sudu pored Miljacke,“ i nastavio sam da stojim gdje sam i stajao i u sebi sam čak i pomislio „kako je glup ovaj čiko vozač, čuj staklar...“ Sada kada razmišljam o tome malo mi je čudno što je vozač prihvatio taj moj odgovor i nije tražio da se pomjerim već je sam zavrtio glavom i nastavio da vozi. Ko zna, možda u to doba komunizma nije htio da se zamjera malcu čiji babo je sudija u sudu kraj Miljacke ili je jednostavno bio šokiran mojim glupim odgovorom tako da je pomislio da mi fali par dasaka u glavi te je iz suosjećanja sa malim retardiranim dječakom odustao od pokušaja da oslobodi pogled prema retrovizoru. Bilo kako bilo tek sam godinama nakon te vožnje trolejbusom shvatio zašto me vozač pitao o zaposlenju moga oca. Bio sam mali moron, ali sladak moron. 

12.12.2008.

Bajram u Sarajevu - Do gole kože!

Na dan Bajrama u diskoteci Inn pjevala je Stoja. Stoja, poznata po načinu odjevanja koje je prikladnije red light districtu u Amsterdamu nego bilo kakvoj diskoteci, je pjevala za Bajram, najveći Islamski praznik u godini, u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, koja je kao takva samo ove godine poslala 2000 ljudi u Meku da postanu Hadžije.... Šta tu ne štima?? Jesam li ja jedini koji vidi da ovdje nešto nije kako treba?? Inn je bio pun, preko 1300 ljudi se natisnulo da najveći dan Islama proslavi sa babom iz Srbije u halterima i sa silikonima koja pjeva „Do gole kože“, pjesmu koja sasvim direktno insinuira na čin sexa. Tako se slavi Bajram?? Oprostite, nisam Musliman, Hrvat sam, ali daleko više cijenim taj praznik da bih ga podjelio sa Stojom, što se nebi moglo reći za 1300 mojih sugrađana mnogi od kojih će već sutra prilikom pozdravljanja da se dodiruju glavama kao Vehabije i da nazivaju mene i meni slične Vlasima?!? Gdje je tu zdrava pamet? I šta radi Efendija Cerić dok Islam u Bosni i Hercegovini doživljava svoje najteže dane? Glumi političara i gradi rezidenciju od nekoliko miliona eura?? Ljudi šta radite od Islama? Šta radite od najtolerantnije, najnaprednije, najdemokratskije i humanije vjere na svijetu? Nije ni čudo da su se u Bosni pojavile Selafije, Mudžahedini i Vehabije kad Bosanski insan Bajram slavi sa Srpskom kafanskom pevaljkom. Nije čudo. Nije čudo da mnogi Muslimani, intelektualci danas izbjegavaju Bosnu i bilo kakvu vezu sa njom kad je došlo vrijeme da se za Kurban Bajram mladi napiju ko stoka i do sitnih jutarnjih sati pjevaju „Gačice“, pjevaju u horu sa ženom ratnog zločinca, pjevaju uz izvođače koji su se zakleli da u Bosni nikada neće napraviti koncert, pjevače koji Muslimane zovu „Turcima“?!? Ako na mladima svijet ostaje, onda na njima i vjera ostaje, teško se piše onda i Bosni i Islamu. Nebih nikoga da uvrijedim, ovo je samo moje mišljenje, mišljenje čovjeka koji bi najradije vidio da se Bajram slavi onako kako treba, po tradiciji, Bajram jeste vrijeme igre, veselja i pjevanja ali nikako Stoje već pobožnih pjesama! I to slavlje i igra treba da bude u skladu sa propisima Šerijata, ne zanemarujući islamske dužnosti. Sumnjam da u Islamske dužnosti spada lokanje alkohola, tuča, grijeh!  Treba da se nose kurbani onim koji nemaju, da se djeli siromašnima, da se ljudi zbližavaju i razlike brišu a ne da se divlja uz alkohol, pištolje i polu-prostitutke ekavskog naglaska, očajne intonacije i nikakvog morala, što jednom Senad Avdić reče „profuknjače“. Mene, koji nisam Musliman, je sramota svega toga i ja sam proslavio Bajram ovaj put, prvi put, za inat, onako kako bi trebalo biti. Kad već neće moji prijatelji Muslimani, koji su otišli tu večer u Inn, onda hoću ja, Hrvat, Bosanac. Ostao sam kući sa svojima, družili smo se i sjećali se kako smo proslavljali Bajrame sa pokojnim čika Ismetom i teta Sutkom. Sjećali smo se kad su Bajrami bili ono što bi trebali da budu i danas.

Mislim da ću totalno van svakog stila, za ovaj trenutak, ali nevjerovatno prikladno, parafrazirati Kristijana Golubovića, Beogradskog kriminalca i ubicu neobične intiligencije koji je jednom rekao nešto se se definitivno može aplicirati na Bosnu danas i na stanje uma i morala u njoj: „to je jedno ludilo, sastavljeno od milion ludila na jednom mestu.“

Sretan Bajram želim pravim vjernicima.

02.12.2008.

Nisi više isto Sarajevo

Poznato je da smo mi Sarajlije beskičmenjaci i da dopustimo kome god da dođe u naš grad i zavlada dok mi sekunde ne pružamo otpor. Mi sjedimo po kafićima i komentarišemo „vid jebo mater svoju juče sišo sa traktora a danas voza s klasu, seljačina mrtva“, dok sve ostaje isto, val za valom većinom istočnjačke imigracije a mi i dalje sjedimo. Ne kažem da ljudima trba zabraniti da dolaze u grad ali da smo mi Sarajlije sekunde jedne tolerantniji međusobno i da se makar malo bliže držimo i pomažemo nebi se desilo da 95% kafića, klubova, i restorana po Sarajevu drže došljaci. Mi ne samo da ne pomažemo jedni drugima već je u našem mentalitetu da smo jedni drugima dušmani. Radije da neko sa strane otvori dobar kafić nego neki tvoj poznanik jer te onda njegov uspjeh podsjeća na tvoje neuspjehe pa bi to svakako da izbjegneš. A Sandžaklije npr, jer ih je najviše u gradu, pomažu jedni drugima, drže se skupa, što je pozitivno, pa tako lagano i prave monopol kad je u pitanju ugostiteljstvo. Jedan dođe, zaradi love, odma zove rođaka, pogura ga sa početnim kapitalom, ovaj otvori objekat, zaradi i on, vrati pare onom prvom i zove sad svog nekog, njemu posuđuje i tako dalje i tako dalje. Začarani krug. I svaka im čast, i treba nam tako, dok mi sjedimo u baštama sa cvikama od 200 eura, oni rade ko crnci i osvajaju grad. Dok mi jedni drugima podapinjemo nogu gdje god stignemo oni se međusobno gotive i pomagaju. Kad Sanžaklija dođe u općinu da nešto završi ako ima i jednog zemljaka tu ovaj će mu pomoći kako god može i učiniće sve da ovaj čak i preko reda završi svoj posao. A kad Sarajlija dođe u istu tu općinu kod svog Sarajlije ovaj će učiniti sve da ga zakoči, da mu odmogne, da ga spusti, ako ikako može da ga izbaci iz kancelarije. I dok Sandžaklija ide dalje sa poslovima ovaj naš još uvijek čeka da se to njegovo završi na općini tako da je odma u zaostatku. I to važi za sve institucije. Pa ja sam nakon 30 godina života u ovom gradu doživio da moji jarani koji su se rodili nekoliko stotina kilometara istočno od Sarajeva mogu završiti više i uspješnije bilo šta nego neki sugrađani. Jebiga, ovi su se snašli, skontali da smo mi Sarajlije assholi i ljudi vide da nam mogu uzet grad pred nosom pa zašto ne. Dali bi bilo isto da Sarajlija ode dole kod njih u Sandžak, kako bi mi dole bili prihvaćeni i dali bi uspjeli ko oni ovdje? Bi, al u snovima.

Kad sjediš sa Sančosima i prođe neki njihov zemljak u dobrom autu reči će „vidi brata što je uspio, dobro radi on, svaka mu čast,“ a kad sjedimo mi šatro gradska raja i prođe neki naš u dobrom autu „e lako mi je za njega, imaju starci love, ima se može se, jebo on sebe“.

Neki dan slušam emisiju na 202jci i kaže neki frajer kao šta su nam ostavili Austrougarim šta su sve izgradili i kao priča on njima u pozitivnom svjetlu, maltene trebali su da ostanu ovdje da nam i dan danas gospodare. To ti je naš mentalitet, eto i okupatori su dobri jer su napravili sud i vječnicu i par zgrada. Mi svima klepnemo ušima i nacalimo se da nas karaju. Ko god dođe u ovaj grad može odma da zagospodari mi se nećemo protiviti, čak štaviše.

Fali nam malo nekog ponosa, fali nam malo poštovanja i simpatija jedni prema drugima. Fale nama muda najviše. Evo vidiš više ni svoje bandite nemamo. Nekad su Sarajevom vladali Ališpašinci, raja sa Aneksa, sa Vratnika, a danas kad vidiš ove tekstove u novinama i ko su glavni mangupi u Sarajevu, niko nije rođen ovdje a pola ih i nema naše državljanostvo. Sa ubistvom Juke Prazine izgubišmo i svoje mangupe. Ovo sve pucanje, ubistva, bombe, to nam je sve donešeno, nije to Sarajevski način rješavanja sukoba, sve je to sa istoka došlo. Sve su nam to dali „Rane“ i raznorazni Golubovići. Pa više na ulicama Sarajeva nema ni jalije. Pola mladeži i nezna šta znači jalija, sad se odma priča o nekakvom rokanju, kalašima, utokama itd. Kad su Sarajlije vladale Sarajevom išlo se šakama, raja na raju, ili ako neko ima problem sa nekim, nađu se dvije raje, napravi se krug i tuča, nema hinjaluka i udaraca sa strane, megdan, pa ko je jači taj je u pravu. Jalija te nikad nebi slomila pred trebom, postojao je neki kodeks, neka pravila ulice, a dana ovi papci jedva dočekaju da si sam sa trebom da dobacuju, „alo sestro, jebo te on, dođi vamo bratu...“ Krajnje šupački i ne Sarajevski. Mi smo imali neka pravila, neku hirearhiju, znalo se ko je ko i ko šta može. A danas svaki šupak koji kupi pištolj je šatro opasan. Kao „gradi ime“. E kad to čujem objesio bi se, čuj gradi ime. Nije Juka došao do svog imena tako što je po kafićima raji pucao po nogama i tako što je vadio pištolj čim ga neko izazove. Tad se ime gradilo šakama, ko se dobro tukao, imao je respekt. I nije se ginulo ko danas, nisu trebe dobijale metke ko u Incognitu, nisu nedužni stradali. Još nam je ostao samo Ćelo Ismet, i kad on ode, a nedo bog da to bude uskoro, mi Sarajlije smo donji. Doći će dan kaćemo mi skrivat naglasak da nebi dobijali po ušima. Prije su vozari i seljaci pokušavali da izgovaraju ono „džesi ba“ a danas je popularnije „e brate“ i neko ljubljenje... Kakvo ba ljubljenje? Ko je vidio da se muškarci ljube? I to svaki put kad se vide, i to nam je uvezeno. Imam par drugova, rođeni ovdje, ganjaju da kupe auto al da ima „NP“ registracije, to te kao čini zajebanim. Pa dokle je ovo došlo? Uzeše nam bolan i trebe što je najgore. Evo i trebe počele ganjat tu „braću“, jebiga imaju love, više nisu u društvu cool momci koji sviraju gitaru, koji znaju pjevati, sad su cool oni što nosaju „utoke“ i voze sumnjiva auta zatamnjenih stakala. Pa jedna prava Sarajka od prije 20tak godina nebi ni pogledala takvog a danas vozaju ne jednu nego puno auto. Diktiraju nam modu. Nikad ovdje nisu bile crne kožne jakne popularne, čak štaviše bile su ofirne do bola, raja ih zvala „revizorke“ jer su ih samo revizori nosali. A danas svak živ ima makar jednu crnu kožnu jaknu ili mantil. Kožni mantil? Ja mislim da si prije rata obukao kožni mantil da bi te na A. Polju razulili od batina, danas je to visoka moda. Nema više patika, šarenih Najki i adidas trenerki, sad raja nosa nake špicaste cipele i kožne jakne, nema više spit fajerki, kad si zadnji put fajerku vidio?? Nema bolan ni navijača kako treba. Ove sad Horde i Manijaci, ma karinaši prema onim što su se tukli sa Delijama i Grobarima. Kad ih je vodio Sirko i ekipa, kad je Džilda vodio Manijake. Danas kad vidiš face na Jugu vidiš ti po glavama da to nije odavde, vidiš po izrazima lica da je to negdje iz pizde materine. Šatro on navija za Želju od rođenja a prije 90te se ložio na Zvezdu a i dan danas u sobi ima poster Dragana Binića, jebo ga on. Nema buraz, neko novo doba, neki novi ljudi. Nas je sve manje. Dok nas konačno ne iskorjene ili dok više ne možemo izdržat da gledamo u šta nam se Sarajevo pretvorilo pa odemo preko grane. Jel u jednom trenutku je i bolje bit u St Louisu nego u ovakvom Sarajevu gdje Aca Lukas napuni 1200 ljudi u Inu a u isto vrijeme Teška Industrija u Skenderiji sakupi jedva 300 ljudi.

Znaš kako skontaš da je grad, kultura, raja, otišlo u kurac? Kad nema metalaca. Metalci su znak da si u urbanoj sredini gdje se sluša dobra muzika, gdje su ljudi informirani i gdje imaju dobar ukus. Čim nema metalaca, pankera, čim nema vjetnamki, dokersica, znaš da si stigao u arenu turbo folka. Kad pustiš u kafiću „Bijelo Dugme“ pobuna nastane, svi traže Djogani, Bubamaru.... strahota. Sarajevo se pretvara u jednu malo veću zapadno srpsku provinciju. A mi gledamo. Niko da kaže DOSTA. Mi punimo dvorane kad dodje Šako Polumenta, mi plaćamo karte na Bazenima jer je šatro tamo i u Bosni najjaći provod u gradu. Ma šta ti jadnici znaju o provodu. Šta znaju o BB-u, KUK-u, Evroritmu, CDA, Slogi, šta znaju o dobroj muzici, dobrom koncertu i dobrom provodu. Njima nek je narodno, sve drugo se ne pika.

Toje naše Sarajevo danas. Često bi plakao kad o tome razmišljam. Naljutim se pravo i žao mi što smo od jednog pravo dobrog i zajebanog grada dobili evo ovo. Znam, znam rat je kriv, Sarajlije otišle, došli neki novi ljudi. Al makar ovo malo što nas je ostalo nebi trebali da se povinjavamo ovom novom djiru, nebi trebali da se silimo i slušamo narodnjake, moramo furati svoj fazon, Sarajevski fazon pa makar bili u manjini. Makar vječno ostali u opoziciji. Jer kad čovjek promjeni svoja načela, svoj imidž radi nekog drugog, onda više nije čovjek nego je klon, više nema duše već je samo jedan od hiljada zombija, koji prazner duše i prazne glave rade što rade svi oko njega. Jebo to!

28.11.2008.

Nikad vise Sarajevo TAXI

Uvjek sam bio na strani Sarajevo Taxija, valjda zato sto ih se sjecam jos iz djetinjstva a posto sam takva osoba koja ne voli mijenjati poznate stvari u zivotu zato sam i ostao njihova vjerna musterija i nakon rata, kao i svi moji ukucani. Ponekad znam stajati po noci, na ulici, i po 20 minuta propustajuci Samira i Emira, Crveni taksi, Zuti i te sve nove konkurente, dok cekam da naidje Sarajevo Taxi. U saobracaju im uvjek dam prednost, propustim ih da prodju, ne trubim im kad sa musterijom blokiraju glavnu cestu, ne ljutim se kad presjeku po tri trake bez zmigavca da bi dosli do musterije na trotoaru i ne ljutim se kada oni meni trube zbog svega toga kad ja to uradim. Nisam se naljutio ni neki dan kad je jedan strucnjak iz Sarajevo taksija kod Brazila uletio iza mene iako je vidio svjetla za rikverc tako da sam ga kucnuo... sve ja to sebi objasnjavam tako da i oni moraju od neceg da zive, tesko im je, neka, mogu i na glavu da mi sjednu. Nisam se ljutio ni kada su sebicno blokirali citav grad jer su bili ljuti sto imaju konkurenciju u poslu, kada je Zuti taksi skinuo cijenu starta sa 2km na 1km. Nisam ni popizdio kad mi je rodicu taksista sa standa na autobuskoj oderao za 5km samo zato sto je vidio da nije iz Sarajeva pa joj je voznju od kolodvora do ceke naplatio 14km. Nikada se nisam ljutio kada u 2 ujutro prazan taksi prodje kraj mene jer nece da pokupi celavog monstruma od 1.96m u sred noci. Sve sam im oprastao i ostajao njihova musterija cak i kada su bili skuplji i kada su me bas nervirali. U mojoj kuci ne postoji nijedan broj za taksi osim 1515.... sve do prije 2 dana.

Otac mi je zavrsio u bolnici sa 20% sanse da prezivi. Stara je poludila od brige pa se valjda ne razmisljajuci okliznula na ulici neki dan i povrijedila kicmu. Jedva je hodala. Jedva je mogla uci u auto. Stari u bolnici, bori se za zivot, stara lose, ja temperaturu dobijem od sekiracije i sve nekako krene nizbrdo. U Ponedeljak zove mene stara jer hoce da je vozim u bolnicu, a bilo je vec 23 sata, a ja sam bio daleko van Sarajeva. Kazem ja njoj da zove Sarajevo Taksi i da ce je oni sigurno dobaciti do pred vrata hirurgije jer je to nas taksi i pola tih vozaca nas poznaje. Stara je zvala 1515 i po nju je dosao broj koji nikada necu zaboraviti 885. Dosao je po nju i vidio da je jedva usla u auto od bolova jer je ulazila gotovo 10 minuta, nije mogla jednostavno da uskoci. Vidio je to sve taksista jer nije ni corav a nije ni gluh pa da nije cuo njene bolne uzdahe dok je ulazila u auto. Kada su stigli do bolnice zomolila ga je da je priceka, naravno da ostavi ukljucen taksimetar, samo 5 minuta i da je vrati nazad. Medjutim kako je to bila kratka voznja, od Breke do ulaza u bolnicu, a padao je snjeg i bilo je puno poziva za taksi, vozac joj je rekao da nije placen za cekanje i da nece da ceka vec da si pozove drugi auto kad izadje. Prvo to je notorna laz da nisu placeni za cekanje jer taksimetar i dalje kuca samo mnogo sporije. Skontao je taj vozac da mu se ne isplati cekati jer je sigurno vec preko stanice cuo par poziva koje je mogao preuzeti. Nista ga se nije dojmila ni cinjenica da zena ide u bolnicu muzu, da jedva hoda od bolova, da je vani snjeg i minus 2, jednostavno mu je 5 maraka bilo vaznije od svega toga. Uz sve to bio je prilicno i osoran prilikom razgovora sa njom. Kada sam cuo tu pricu od stare pao mi je mrak na oci. Ti ljudi koje gotivim maksimalno, kojima sam oprostio sto takvih stvari i kojima ja i moja porodica brat bratu godisnje damo 2, 3 hiljade maraka, tako postupaju sa nama kada od njih zatrazimo sitnu, malu uslugu. U biti on je njoj odbio uslugu jer kad je odbio da je ceka, i slagao da za to nije placen, odbio je da je usluzi. Odbio uslugu?!? Nakon svega? Nakon sto smo u svojoj privatnoj firmi milion puta izasli taksistima u susret i nakon svega sto sam gore opisao???

Eto kakva su djubrad ljudi. Kad je njima nesto potrebno i kad njima treba pruziti ruku tu su a kad zatrazis milioniti dio nazad ostavice te u bolovima, u sred noci, da se smrznes na snjegu jer nece da propuste 4 marke zarade. Tu smo ja i Sarajevo Taksi zavrsili. Kunem se sada, ovdje i javno, da vise nikada u zivotu necu sjesti u Sarajevo taksi zbog te 885ce. Necu pa makar morao u 4 ujutro na minus 10 hodati od dobrinje do breke. Kunem se svim zivim i mrtvim da je Sarajevo taksi za mene mrtav. I nema vise prednosti, nema propustanja u saobracaju, a iduci koji mi kucne auto glavu cu mu odvrnuti u sred grada pa makar lezao 30 dana istrage zbog toga. U stvari svima cu pricati o ovome, gdje god krenem ljudima cu govoriti da zovu sve osim Sarajevo Taksija jer su nikakvi. Jer su lopovi i kreteni. Ostaviti zenu u takvom stanju da ceka???? Radi 5 minuta??? E vala hvala vam, svima vama, svaka vam cast i dabogda vam se istom mjerom vratilo. Nema vise voznji do Mostara i nazad, sad bi radije Samiru i Emiru platio da me voze u civarama do dole nego sto bi zvao Sarajevo taksi. To je ono "sto si bolji gore ti se vraca". Dabogda ja umro u najgorim bolovima, dabogda mi srce puklo na tri dijela i mozak mi se prosuo kroz nos ako ikada sjednem u njihove aute. A i vi ce te dozivjeti isto kad tad jer zapamtite da ono "Sarajevo" u imenu njihove firme ne znaci ama bas nista. Nista oni nemaju sa Sarajevom ni sa nasom rajom. Oni su sami za sebe i samo sebi.  

25.11.2008.

Cyber barenje

Tuzno ali istinito, imam par jarana koji vise uspjeha sa zenama imaju preko kompjutera nego uzivo i to mnogo vise. Npr uzivo nisu mogli da uhvate nesto konkretno dva puta godisnje a sada preko tastature ili ti ga tipkovnice marisu nove trebe maltene dva puta sedmicno. Sta je to tako? Valjda je lakse nekome ufurat kad se ne bojis uopce onog "mali prosetaj" jer nema publike, nema srama, nema povrijedzenog ega, nema nikakvih negativnih nuspojava uleta trebi. Dok u javnosti mozes dozvijeti pravu bruku da te naljepi da si ovakav i onakav, da te ponizi pred rajom koji kao gladni psi za drugim stolom cekaju tvoj krah kako bi imali municije da te zajebavaju naredna dva mjeseca. Osim toga u javnosti trebi uljeces kao "ti", sto znaci da se mozes osloniti jedino na sopstveni sarm ili smisao za humor dok prilikom cyber barenja imas raznoraznih tool-ova koji tvoj ulet poprate dodatnim efektima generalno pozitivnim za totalni ishod uleta. Npr. mozes joj poslati odmah sliku na kojoj se kao slucajno u pozadini vidi tvoj bolid, tako da nema dvojbe imas li tockove ili ne dok uzivo, da bi ostvario isti efekat, moras odma ispred nje tresnuti kljucevima od auta sto tvoj ulet odmah oboji bojama primitivizma i papanluka. A ovako slika ko slika, pa sta, sliko se ispred auta satro nisam znao da cu jedan da tu sliku slati nekome prilikom upoznavanja. Pa onda ovi moji jarani pretjeruju. Jedan se slika iskljucivo kraj auta i motora. Pa ima i slika gdje nagura i aute i motore tako da se on jadan skoro i ne vidi. Al pali. To je ono sto me ljuti, pali. Opet ovaj drugi nema nijednu sliku a da mu nisu bicepsi napucani ko u Arnolda na Mr. Universum takmicenju pa mala odma vidi da je rijec o nabildanoj figuri dok opet u stvarnosti neces u sred decembra skidat dzemper da bi mala mogla snimit misice jer ispadas debil. Onda isto tako prilikom cyber barenja ne moras odmah ni da otkrijes svoje namjere nego zamaskiras ulet navodnom potragom za novim prijateljstvima, dok ne ispipas situaciju single or not itd, i onda kao prijateljstvo preraste u nesto vise. Dok u stvarnosti neces prici trebi u kaficu, pocastit je picem, bacit par komplimenata a kad te ona razguli onda joj reci "pogresno si me shvatila, ja sam samo trazio prijateljicu". Dakle, opet ispadas retard. Onda su tu jos smajliji, virtualno cvijece koje je dobrih 50 maraka jeftinije od pravog, a i ne moze biti baceno nazad na tebe, onda su tu male porukice tipa "lijepo sanjaj" ili "lijepo se provedi danas" koje bi u reality svijetu bile pomalo gay a u cyber svijetu su sasvim slatke i produktivne. Na slici mozes sakriti taj ben ispod uha, mozes se slikati dok sjedis da ne vidi da si visok ko boca od pive, mozes nataci kapu na glavu da ne snimi odma da si poceo gubiti kosu, a kad vec padne na tvoje romanticne baljezgarije preko tipkovnice i idilicne vizije zajednicke ljubavi, kad te konacno uzivo upozna ti benovi i ta visina joj nece nista znaciti jer je vec "pala" na tebe. A u stvarnosti se sve svodi na prvi dojam. Ako odma snimi ben prodje tebi voz. Nemas vise mogucnosti da joj pokazes kako si fin i romantican i lijepo odgojen i materijalno situiran jer su i trebe jednako superficial kao i mi frajeri, ako im se ne svidi fizika na prvu loptu nece ti dati sansu da im "prirastes srcu" bilo kakvim drugim marifetlucima vec te doma nogiraju i traze sebi Ricky Martina. 

I na pocetku sam se ja tim svojim jaranima smijao da su nerdovi i streberi, da su katastrofa sto se tipkaju po citav dan sa debeloguzim zenama koje salju lazne slike da bi evo na kraju ispalo da ja sada sjedim za kompjuterom jer niko od njih nema vremena za mene luzera jer su vani sa curama koje su nasli preko kompjutera. Tuzno brate, tuzno ali istinito. Medjutim ne padam moralom. I dalje uljecem zenama samo u realnom svijetu i dalje nemam web cam i nemam nijedan profil na nijednom sajtu za upoznavanje. Ja sam tradicionalista. Naviko na ono "razguli mali", i ako to ne cujem makar dva put sedmicno znaci da ne zivim. I necu se nikad prebacit na cyber barenje jer generalno ne vjerujem u elektronicki podstaknutu romansu. To je barem jedan aspekt zivota u koji eketronika ne treba da ulazi jer ako i to dopustimo jedan dan ce Sony napraviti cyber vaginu pa nam zene apsolutno nece vise trebati. E taj dan cekamo ja i moji istomisljenici, jer dok moji cyber jarani budu gurali onu stvar u neki "self lubricated - dual shock - penetration/pleasure box II system by Sony Sexual Entertaintment" ja cu obarati sa nogu sve te frustrirane mlade u stvarnom zivotu i zasipat ih pravim laticama ruzinim, i mirisnim vodicama guccijevim, verbalnim uletima i kao fol slucajnim dodirima ispod stola i nadam se imati mnogo vise uspjeha nego danas. Samo treba da izdrzim. Prvo mora biti gore da bi bilo bolje. A do tada necu pasti na cyber barenje pa makar i ja sam budem morao traziti self lubricated - dual shock - penetration/pleasure box II system by Sony Sexual Entertaintment. Osim naravno ako ovaj citav post nije samo jos jedan jadan pokusaj cyber barenja.... Na kraju krajeva vjerovatno i jeste jer zasto bi inace bio tu?? Whatta looser I am...

B-Real


Stariji postovi

Das is fak\'d up plejs


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
17143

Powered by Blogger.ba